I tako...naiđu oni momenti kada mislim o svom kraju...Kad naviru sjećanja i obuzme me sjeta.
Pa ček?Otišla sam svojom voljom,a opet me muči nostalgija... Ma ne...ne patim za kućom...ne patim ni za gradom,a ni za "državom" ... Nego...sjetim se onih ljepših vremena kad smo se budili sa osmijehom...sa osmijehom i lijegali...Kad smo se svi voljeli...Kad nismo znali za mržnju.Kad smo svi bili prijatelji...i kad smo uvijek imali vremena jedni za druge...
U tim "momentima" prebirem po prošlosti...slike same izviru i eto...poželim da sam TAMO ... da sam kod kuće ... u onom boljem vremenu... i pitam se gdje i zašto nestade...
I tada automatski pustim ovu pjesmu...valjda da upotpunim osjećaj 
Vjerujem da je svako od vas pravio razne đakonije za dječije rođendane.Što šarenije,to bolje.
Ja sam ove godine riješila da klince malo iznenadim i svakako napravim sendviče koji će ih privući...prvo na oko,a onda i ukusom.I nisam pogriješila!Mini sendviči su bukvalno "planuli" ,a dječica bila oduševljena. 
Ovo je jedna od poslastica koja me svaki put vrati u djetinjstvo...Šolja toplog mlijeka,štrudla sa džemom,orasima ili makom... i topli majčin pogled...
